Oralna hirurgija

Oralna hirurgija kao pravac u stomatologiji bavi se liječenjem i zbrinjavanjem stanja u usnoj šupljini koja nije moguće konzervativno riješiti. Iz domena oralne hirurgije u našoj ordinaciji izdvajamo usluge:

• Hirurško vađenje impaktiranih umnjaka
• Hirurško vađenje zaostalih korjenova zuba
• Hirurško liječenje komplikacija nakon vađenja zuba
• Predprotetska hirurgija (pripremna hirurgija za protetsko zbrinjavanje stanja u ustima)
• Parodontalna hirurgija
• Resekcija vrha korijena zuba (apikotomija)
• Upalna stanja u usnoj šupljini
• Ugradnja implantata

Ortodontsko hirurška terapija neizniklih zuba

Impaktirani zubi su oni koji ne izniknu u usnu šupljinu u očekivanom vremenskom periodu. Najčešći razlog impakcije jeste nedovoljan prostor za smještanje zuba u zubni niz. Najčešće impaktirani zubi su treći molari (umnjaci) u obje vilice, očnjak u gornjoj vilici te premolari u donjoj vilici. Vađenje impaktiranih zuba u ranijoj životnoj dobi smanjuje postoperativne komplikacije i poboljšava bolje cijeljenje nakon vađenja. Mlađi pacijenti podnose samu proceduru mnogo bolje, brže se oporavljaju i sa manje uticaja na njihov svakodnevni život. Najbolje vrijeme za vađenje umnjaka jeste u periodu od 17. do 20. godine.
Pravovremenim vađenjem trećih molara prevenira se nastanak parodontalnih oboljenja na drugim molarima, prevenira se nastanak karijesnih lezija na drugim molarima (u slučaju poluimpaktiranih zuba), prevenira se nastanak perikoronitisa (upalno stanje oko poluimpaktiranog zuba koje zahvata meka tkiva, prostor između zuba i kosti kao i samu kost koja okružuje zub, a koje može dovesti do ozbiljnih komplikacija), prevenira se resorpcija korijena susjednih zuba, kao i nastanak cističnih tvorevina i tumora.

Prilikom rutinskog vađenja zuba, a zbog same anatomije zuba, anatomije alveolarnog grebena (kosti koja okružuje zub), te niza drugih faktora, dešava se da se zub ne izvadi u cijelosti pa se ostatak takvog zuba treba hirurški otkloniti i nastala rana se treba hirurški obraditi.

Nakon i u toku rutinskog vađenja zuba mogu se desiti komplikacije koje je potrebno dodatno tretirati. Najčešće komplikacije koje se dešavaju su povrede mekih tkiva, povrede koštanih struktura, krvarenje, otvaranje komunikacije prema maksilarnom sinusu, potiskivanje zuba u susjedne anatomske prostore, infekcija rane, te alveolitis. Svaka komplikacija koja se desi treba se pravovremeno tretirati da ne bi došlo do još težih komplikacija čije liječenje samim time postaje kompleksnije.

Odmah nakon vađenja zuba počinju promjene na kosti u smislu njene resorpcije i remodelacije kao i promjene na mekim tkivima u usnoj šupljini. Za potrebe protetskog zbrinjavanja bezubih i parcijalno bezubih vilica, često je potrebno hirurški prilagoditi koštane strukture i meka tkiva koja se nalaze u ustima. Najčešća stanja koja se hirurški tretiraju za potrebe protetskog zbrinjavanja su koštane neravnine nastale prilikom i nakon vađenja zuba, koštane izrasline – torusi (benigne izrasline u gornjoj i donjoj vilici), mekotkivne plike i frenulumi koji destabiliziraju protezu i onemogućavaju njeno nošenje, te duplikature sluznice nastale nošenjem neadekvatnih protetskih nadomjestaka.

Parodoncijum kao potporni aparat zuba predstavlja kompleksnu cjelinu podložnu promjenama koje nerijetko zahtjevaju hirurški tretman. Upalne promjene koje se dešavaju mogu da zahvataju koštani, ali i mekotkivni dio parodoncijuma. Uslijed hroničnih upalnih stanja na parodoncijumu često nastaju promjene koje se hirurški tretiraju bilo da je tretman usmjeren na mekotkivni, koštani ili i koštani i mekotkivni dio parodoncijuma, a sa ciljem uklanjanja infekta i učvršćivanja zuba u kosti.
Pored upalnih stanja parodoncijuma koja zahtijevaju hirurški tretman, u današnje vrijeme se često rade korekcije na parodoncijumu sa ciljem postizanja estetski prihvatljivog izgleda mekog tkiva oko zuba ili fiksno protetskog nadomjeska.

U današnje vrijeme endodontski tretman zuba je postigao veliku stopu uspješnosti primjenom savremenih metoda mašinske obrade kanala, kao i usavršavanjem materijala za definitivno punjenje korijenskog kanala zuba. U nekim slučajevima sa perzistentnim lezijama oko vrha korijena zuba (promjene vidljive na RTG snimku) koje izazivaju tegobe pacijentu i koje ne reaguju na endodontski tretman, a sa ciljem očuvanja zuba u usnoj šupljini, potrebno je hirurški odstraniti leziju zajedno sa vrhom korijena zuba te kanal zuba trajno zatvoriti materijalima za tu namjenu.

Upalna stanja u usnoj šupljini, bilo da su izazvana mikroorganizmima iz zuba ili okolnih struktura, predstavljaju ozbiljno stanje koje se treba pravovremeno tretirati. Ovakva upalna stanja pravovremeno se mogu tretirati odgovarajućom antibiotskom terapijom. Netretirana upalna stanja ili upalna stanja tretirana neadekvatnom antibiotskom terapijom često zahtijevaju i hirurški tretman koji podrazumijeva inciziju, drenažu te uklanjanje uzroka upalnog stanja. Jedna od najčešćih komplikacija upalnih stanja u ustima je apsces kao lokalizirana nakupina gnojnog sadržaja koju je potrebno hirurški isprazniti i adekvatno medikamentozno tretirati.
Zbog anatomske lokacije usne šupljine te povezanosti sa svim vitalnim organima, netretirana upalna stanja usne šupljine mogu dovesti do teških komplikacija koje za rezultat mogu imati i smrtni ishod.

U samom nicanju zuba postoje brojni faktori koji onemogućavaju pravilan rast zuba i njihovo smještanje u zubni niz. U sklopu ortodontske terapije uz detaljnu analizu i planiranje, neiznikle zube je često potrebno hirurški osloboditi i omogućiti njihovo smještanje u zubi niz. Najčešće retinirani zubi koji zahtijevaju ovakvu vrstu terapije su gornji očnjaci i donji drugi premolari zbog vremena nicanja, te centralni sjekutići zbog traume ili postojanja prekobrojnih zuba u toj regiji.